“Kad ćeš doli?“ “Eto me za vikend! Ajmo nešto snimit, sa fotografom, dronom.. bit će lipo vrime. Jesi za?“ “Može, sve može. Proći ćemo onda neke najvažnije i pitoresknije položaje za proizvodnju naših vina“ “Odlično, nek' vide ljudi što se krije u tom ludom primoštenskom kršu i kamenu” ...
Krešu Petrekovića, čovjeka s druge strane linije, upoznala sam još prošle godine kad su njegova vina “Vinas Mora” bila tek buteljirana. Krešo je čovjek koji itekako razumije koliko znači ovaj terroir i koliko je važno zadržati poljoprivrednike koji se bave uzgojem loze na ovako zahtjevim položajima.
VINAS MORA
U trenutku kad se Vinoplod počeo izvlačiti iz priče, Krešo je prihvatio priliku te je 2020. godine sa svojim kolegom Nikom Đukanom i tada Nenom Marinovom osnovao firmu koja se danas zove Vinas Mora. Ideja raste na izvozu triju legendi u svijetu prirodnih vina, Niki Đukanu, Marku Kovaču i Kreši Petrekoviću, čiji obujam posla obuhvaća SAD, Brazil, Francusku i ostatak Europe. Cilj je proizvodnja prepoznatljivih vina na velikom svjetskom tržištu, koja istinski predstavljaju primoštenski terroir kroz specifične lokalitete. Tako se nastavio i daljni otkup grožđa i poticanje lokalnih proizvođača. Osim što se redovno plaća već se i dodatnom povećanom cijenom otkupa podupire ekološka proizvodnja.
“Meni je čovik reka da sam mu sriću u kosti ulija”
KREŠO PETREKOVIĆ
Okupili smo se u vinariji čiji je sadašnji prostor do nedavno “zjapio” kao napušteni objekt, a sada je u procesu renovacije u svrhu podruma, kušaonice te trgovine u kojoj će se osim njihovih vina moći pronaći i malo širi asortiman. Ova vinarija uskoro bi mogla postati i centar svijeta kaže Krešo. Do sad je putovao po cijelom svijetu, a sad će svijet k njemu. Mislim da nije daleko od istine jer pogled na koji puca vinarija pogled je kojeg bi se i ja rado napojila s vremena na vrijeme.
Rekao bi čovjek “što ćeš tu Bogu iza nogu”, ali meni će cili svit ovdje biti, ljudi iz cilog svita će ovdje dolaziti, cili svit u Primoštenu!
Dakle, ovdje Krešo i Niko proizvode vina koja onda sami plasiraju na svjetsko tržište. Prošle godine su vina bila prepoznata u rekordnom roku pa se prva berba (2020.) unatoč teškoj globalnoj situaciji uspješno rasprodala. Zato je za novu berbu (2021.) i više nego utrostručena proizvodnja, a radi se o velikih 100.000 boca.
Prepoznatljivost vina leži u istim vinifikacijama različitih primoštenskih položaja. Etikete Kaamen I, Kaamen II i Kaamen III dolaze sa visokih terroira nekih od najstarijih vinogradarskih naselja i primoštenskog zaleđa, Široke, Jasenovik i Trovrh te priobalnih položaja Bucavac, Strane i Gaj koji su kroz povijest prepoznati po kvaliteti za uzgoj Babića.
Kamen III predstavlja isključivo dvije pozicije, Široke i Jasenovik za koje Krešo smatra da su dva Grand Cru položaja ovog kraja.
Škrti, surovi kamen, dvjestotinjak metara nadmorske visine, duboke podvodne vode koje nastaju otapanjem snijega sa Dinare te puno sunca tokom vegetacije, a malo kiše rezultiraju dugim i sporim dozrijevanjem. Rezultat su moćna, ali elegantna i mekana vina koja savršeno prikazuju karakteristike sorte Babić i tla u kojem raste. Karakteran i prepoznatljiv, pitak, pomalo divlji, a do Boga zavodljiv. Nema ljepše i bolje razglednice u svijet!
Druge dvije etikete, divna vina nižeg cjenovnog ranga su Andreis, koji dolazi sa položaja Jadrtovac, također 100 % Babić te Barbba, koji je svojim šarmom brzo osvojio publiku. Radi se o blendu autohtonih sorti, triju crnih – Plavine, Lasine i Babića te jedne bijele – Maraštine.
Nakon što ste upoznali Krešu iz moje perspektive, njegov energičan lik i djelo još bolje možete doživjeti kroz Q & A u nastavku!
Q + A / KREŠO PETREKOVIĆ
Otišao si u New York stvarati glazbenu karijeru, ali te put odveo u vinsku. Kako se to dogodilo?
Došao sam u New York gdje se od glazbe baš i nije moglo živjeti. Neko vrijeme sam prodavao gitare pa sam poslije krenuo sa radom u ugostiteljstvu. U međuvremenu sam istraživao vinski svijet jer me to oduvijek zanimalo. Budući da sam od prve godine života ljetovao u Primoštenu, vino i hrana su bili dio mog odrastanja. Sa 14 godina sam već degustirao vina. Sa svakom uštedom bi otišao po neku super butelju. Posjete vinarijama sam isto obožavao. Već sa 20 godina sam imao neko predznanje o vinu. Malo sam nosio tacne, malo prao suđe, a onda su mi u jednom trenutku ponudili sommelierski posao koji tada nije bio tako raširen kao danas. Nisam se našao u sommelierstvu pa sam vrlo brzo počeo raditi u prodaji u kojoj sam ostao do danas.
Tko se u to vrijeme od hrvatskih proizvođača prodavao u SAD-u?
Zlatan Plenković i Ivan Enjingi!
Osim što danas uspješno uvoziš, izvoziš i proizvodiš vina, u “slobodno” vrijeme još i konzultiraš vinare koji počinju sa proizvodnjom vina minimalnih intervencija. Gdje si stigao izučiti zanat?
Kao vinar, a onda i konzultant svoj zanat sam prvenstveno brusio u podrumu svoga oca koji je danas prepoznat kao “Podrum Franjo”. Osim toga, puno sam učio kroz putovanja na kojima sam se redovno družio sa vinarima, promatrao ih, slušao i upijao što rade. To je posao, učiti putovanjima po svijetu, a ja to radim zadnjih 20 godina.
Kako si se onda povezao sa Nikom Đukanom i Nenom Marinovom u ovom, sad već uspješnom, projektu?
Sa Nikom se znam već dugo, a upoznali smo se na prvom Karakterre (https://www.karakterre.com) festivalu kojeg organizira naš zajednički prijatelj, Marko Kovač. Budući da živim dijelom u New Yorku i dijelom u Primoštenu, kad je krenuo lock – down zbog pandemije, brže bolje sam se prebacio u Primošten, isto to sam predložio i Niki. To ljeto smo započeli sa proizvodnjom vina.
Nenu Marinova sam neko vrijeme tražio. Probao sam njegovo vino iz nekih random boca bez etikete i od tad sam pokušavao doći do njega. Morao sam se dobro potruditi. Kad smo se napokon našli kupio sam vina i dao napraviti etikete koje su i danas zaštitni znak Marinov Babića. Kad sam pustio ta vina u svijet, publici se svidjelo pa smo počeli raditi i razmišljati o usavršavanju vina ali i cijelog koncepta. To je onda rezultiralo Neninim sudjelovanjem u začecima ovog projekta.
Kako je nastalo ime Vinas Mora i koja je bila tvoja ideja vodilja?
Vinas Mora ili ti ga vina s mora, ime je koje je toliko organski došlo na svijet. Kad sam trebao dati ime firme, pomislio sam; “Tko smo mi?” – “Pa mi smo vina s mora”. Ljudi su bili iznenađeni kako se toga još nitko nije sjetio haha.
Osnovna ideja je bila podijeliti vinifikacije prema određenim položajima poput Široke, Bucavca, Strane, Trovrha, Podgradine… Na taj način bi se vršila klasifikacija vina po etiketama te bi ljudi vani, ali i u Hrvatskoj zbilja imali priliku upoznati primoštenski terroir. Kako bismo to u potpunosti uspijeli, sva naša vina su fermentirana na vlastitim kvascima, spontanom fermentacijom i minimalnom intervencijom u podrumu.
Bit svega je upravo ono što vidiš ispred sebe, a čim kreneš previše intervenirati smanjuješ vrijednost tome. Ja sam za to da se rade dobra vina, vinarstvo bi trebalo biti očuvanje ovih lokaliteta. Na koji način to raditi meni i nije toliko bitno koliko je bitno da se na kraju taj terroir može odraziti. To je naša priča.
Moram priznati kako me etikete podsjećaju na one Seppa Mustera, postoji li neka poveznica?
One jesu svojevrsan omaž Seppu Musteru koji je definitivno moj idol proizvođača bijelih vina, a njegova vina su izraz njegove osobnosti. S druge strane, etikete su osmišljene da što zornije prikažu poveznicu mora i neba koji se ovdje spajaju.
Kako je prošla prva berba, jesi se bojao grešaka?
Spavao sam pola sata dnevno haha. Niko i ja smo svojim rukama potapali grožđe, fermentacije su bile burne pa smo stalno morali biti prisutni. Kvasci su bili jaki i zdravi pa nije bilo problema, a fermentacija je trajala od 4 – 7 dana.
Ne bojim se grešaka. Rekao bih da imam abnormalan senzibilitet mirisa i okusa. Meni je vinarstvo kao kuhanje, a ja nikad ne kuham iz recepta. Neki unutarnji instinkt u meni proradi, ne predstavlja mi ništa komplicirano. Vodim se uvijek sa onim “less is more”. Mislim da treba biti perfekcionist, ali s druge strane ne zadirati previše, već suprotno, djelovati svojom mirnoćom pristupa. – “Instinktivni perfekcionist” – “Tako je!”
“Moraš biti pametan ali ne i pre pametan”
krešo petreković
Što bi izdvojio kao svoj najveći uspjeh, osvrnuvši se na svoju vinarsku karijeru?
Pa najviše sam ponosan na to što su ljudi prepoznali ono što radim i to od prve godine, prve berbe! Od prijatelja, poznanika, kolega do onih kojih su već neko vrijeme u ovom poslu, “veterana” koji su uzori mladim generacijama i čija pohvala znači jako, jako puno. u 5 mjeseci smo uspjeli ući na top lokacije u čak 23 zemlje. Velika je to stvar.
3. Što bi poručio novim mladim vinarima i što misliš o konvencionalnoj preradi grožđa s ovih položaja?
Mi smo boutique država koja treba imati boutique vina, bar 50 % od cjelokupne proizvodnje. Mene vani ne pitaju za cijenu već koliko vina mogu dobiti. Konvencionalno vinarstvo je smrt za karijeru jer često gubiš na prepoznatljivosti. Recimo da u prosjeku za života možeš imati 30-ak berbi u životu. Zato ne treba žuriti ni biti pohlepan. Trebaš učiti i biti “humble” svo vrijeme.
Hvala Krešo na super razgovoru i uvijek lijepom gostoprimstvu!
Za sve one koje zanima ostatak priče o Primoštenu, u idućem tekstu vam prenosim doživljaje sa nekih od najcjenjenijih i opjevanih vinogradarskih položaja Bucavca te Široke i najljepšeg bisera zaleđa – Kamene Suze.
