U prethodnom razgovoru sa Krešom Petrekovićem, Upoznajte Krešu Petrekovića i njegova “Vinas Mora”, spomenuli smo, a zatim i posjetili neke od najposebnijih primoštenskih vinorodnih položaja. Usput smo sreli lokalne vinare Stipu Gašperova i Ivu Matošina, a kratak sažetak o cijelom popodnevu okupanom u Babiću, čitajte u nastavku…
ŠIROKE
Krenuli smo prema starom naselju Široke, danas poznatom po vrhunskim položajima za sortu Babić. U povijesti, prije no što je Primošten postao “primošten”, prva naselja nastajala su u zaleđu, a među prvima su bili Prhovo, Široke i Kruševo. Razlog tome su bili bolji uvjeti za poljoprivredu jer sama krška obala nije neka sreća po tom pitanju. O dugogodišnjoj tradiciji poljoprivrede svjedoče utabani bijeli putevi kojima su pučani gazili sa svojim magarcima. Mnogo je težačkih prizora na ovim cestama.
STIPE GAŠPEROV
Prva lokacija na koju smo stigli nalazi se u zaselku Gašperovi u Širokama. Legendaran i već opjevan vinograd, Stipe Gašperova, koji sam sa svojom obitelji održava ovih “par hektara” loza u kršnom kamenu.
Fascinira me ovaj prizor zbog prirodnosti odnosa između vinograda i prirode koja ga okružuje. Vinograd je nenametljivo tu, u skladu sa uvjetima terena, poput pjegice na licu!
“Ljudi su točno znali gdje i na kojoj dubini teče voda, na kojem položaju ćeš koju sortu saditi… “
Krešo petreković
Brutalnost ovog terena, u kojem trsje poput kakvog poskoka izviruje iz škrtog, krškog kamena je nevjerojatna. Zar nije ludo pomisliti da iz toga može nastati plod koji je više od 80% čista voda? Gotovo kao suza ljudskog oka i baš kao vino! Koliko duboko i snažno taj korijen mora ići da osigura svijetu iznad sočan i aromatičan plod? Na kožici tog ploda su kao prva crta obrane i njegovi autohtoni “divlji” kvasci, koji će kad dođe vrijeme, pretvoriti sok (šećer) u vino (alkohol), a ono će postati savršen odraz ovog terroira. Kakva li samo šteta može nastati prevelikim intervencijama u podrumu sa ovakvom, istovremeno snažnom i krhkom sirovinom.
“Ako izgubiš terroir u svom vinu, popušio si kao vinar!”
krešo petreković
Odmah sam poželjela upoznati čovjeka koji ovaj kamen slaže, preslaguje, tuče i svakoj lozi, šaku zemlje velikodušno privuče.
Život piše priče pa smo tako na putu kasnije i sreli g. Gašperova čiji bi vinograd negdje u Francuskoj glasio za ‘ko zna kakav Grand cru položaj. No ovdje kod nas, Stipe stoji na cesti i prodaje vino za neki sitan novac. Život je to jedan koji skromnost i primoštenski kamen diči jer kako kaže, kamena suza ga liči. Čak je i pjesmu u to ime napisao pa i youtube video snimio (https://www.youtube.com/watch?v=zaqJsF6_0wE).
Kad je Stipe ugledao Krešu, kakav je to osmijeh od uha do uha bio! Priča se sigurno kako je Krešo kao kakav magičar pa dođe, kupi grožđe, još ga pošteno i plati pa napravi vino i prodaje ga po cijelom svijetu. Odmah nam je svima veselo gurnuo čaše u ruke da malo kušamo. Ispred njegovog “wine shop” kombija već su bila parkirana dva auta stranih tablica, jer mi smo inače u prepoznavanju kvalitete kao dijete u dućanu sa bombonima. Da pustiš suzu, kamenu!
Došlo je Stipi još turista, a mi smo “pičili” dalje.
MATOŠIN
Primoštenske vinske ceste još uvijek, nažalost, nemaju nikakvu oznaku kao dio turističke ponude, odnosno vinskog turizma. Unatoč tome, vinar kojeg smo odlučili spontano posjetiti u Širokama negdje tamo usred brda pronašlo je i nekoliko stranih državljanina. Kako to da cijeli dan ugoščuje goste, a nigdje se posebno ne reklamira pita se Ivo Matošin, bivši kapetan, windsurfer i vlasnik vinarije Matošin. Pomalo iznenađen brzim otvaranjem vinske turističke sezone, jutros je skočio u šparoge, da ima što ponudit uz vinske degustacije koje nudi na velikoj, ugodnoj terasi čiji pogled zaustavlja dah.
Bezbrižnost i ugodu na licima gostiju, koje je zatekla taman zafrižena bogata fritaja sa divljim šparogama, bilo je teško ne uočiti. Autentični mirisi i okusi terroira zasigurno ostaju u pamćenju kao nezaboravno iskustvo.
Cijelo imanje opskrbljuje solarna energija, a vina se ovdje proizvode minimalnim intervencijama. Prije su se u njegovoj obitelji žene bavile vinarstvom pa i danas njegova kćer Maja ima važnu riječ kad se radi o podrumu dok se Ivo više voli baviti radom u vinogradu.
Vlastite rekorde u windsurfu ruši u 65-toj godini života kada je u 2 sata prošao 70 milja, a sa Babićem Zero 2018 može s lakoćom projuriti kroz cijeli svijet!
2. BUCAVAC
Drugi položaj koji smo posjetili bio je Bucavac. Zasigurno jedan od najvećih bisera i najljepših ostavština težačke arhitekture u Hrvatskoj.
Iz zraka se jasno vidi ortogonalna mreža (18,4 ha) koju čine male ”vlačice” unutar kojih se nalazi plodna crvenica do koje se dolazilo ručnim krčenjem kamena. Kameni suhozidi oko vlačica čine ogradu, a služe zadržavanju zemlje i vode na jednom mjestu.
Niz vlačica čini takozvane “tirade”, nastale negdje 1947. godine u vrijeme komunističke kolektivizacije kada se zemljište dijelilo stanovništvu u svrhu proizvodnje vina. Kasniju obnovu ovih vinograda je kasnije potaknuo Vinoplod (1959.), tada nova državna firma za doradu i modernu proizvodnju vina u Šibeniku.
Budući da je tada svakoj obitelji dodijeljen jedan hektar za uzgoj isključivo sorte Babić, danas je površina od 56 vlačica rascjepkana među mnogobrojnim nasljednicima što otežava njihovo održavanje pa su ovi vinogradi velikim djelom i zapušteni. Osim imovinsko – pravnih odnosa, problem neodržavanja ovog krajolika je i nedovoljna educiranost populacije, ne samo o vinogradarenju već i vinskom turizmu te prodaji vina. Ovdje je nažalost, kao u velikom dijelu države, klasična turistička djelatnost iznajmljivanja apartmana brze i masovne gradnje superiornija.
U ostatku svijeta ovakvo biste mjesto teško primirisali bez da potrošite neke i ne baš tako male novčiće. Heh.
Dakle, nevjerojatno je da se vinskim turizmom, za koji ovaj kraj ima apsolutno sve preduvjete, ne ostvaruje nekakav značajan profit!
Sorta babić na ovom položaju daje snažna i velika vina, a unatoč puno sunčanih sati, niskoj nadmorskoj visini i blizini mora, vina nisu pre alkoholna ili pre “đemasta” već zbog viših kiselina, koje su karakteristične za ovu sortu, mogu zadržati lijepu svježinu. Crveno i crno voće, a posebno višnje maraske i šljive, mineralnost u vidu mokrog kamena te floralnost crvenog i ljubičastog cvijeća, primarne su arome u koje se uvijek iznova zaljubim! U zaleđu su vina ipak voćnija, živahnija i pitkija, ali svaki ovaj položaj nosi svoje čari kao i poseban pristup.
3. BRDO KREMNIK
Između Bucavca i Primoštena nalazi se brdo Kremnik ili Gaj. Ovdje su vinogradi još brutalniji, na višoj nadmorskoj visini te izloženi snažnoj buri. Loza ovdje doslovno raste iz kamena koji na nekim mjestima nije ni usitnjen ili iskrčen. Nažalost, orkanska bura nas je vrlo brzo potjerala odavde…
Na vrhu brda se inače nalazi kip Gospe od Loreta zbog kojeg je Primošten uvršten u “Rutu loretskih hodošašća” zajedno sa nekim velikim gradovima poput Loreta, Krakowa, Praga, Pariza i dr. Ako se popnete na vidikovac, što mi nismo, možete vidjeti cijeli Primošten sa svih strana i sa svim njegovim priobalnim ljepotama.
Nažalost, dok sam studirala niti jedna terenska nastava nije bila recimo ovdje. Nisu to sve “školski” primjerci, ali su dio naše kulture. Mlade ljude treba motivirati strašću, širokim znanjem, ljubavlju i filozofijom održivosti. Kako je jedan vinar rekao; “Za nešto izgraditi potrebno je vrijeme, a za isto uništiti dovoljna je sekunda”
Eto, napokon sam imala priliku upoznati ova lijepa mjesta i na tom putu, kako u ovoj struci često biva, upoznati drage i inspirativne ljude. Hvala vam.
Ako imate želju probati neka od ovih vina ili posjetiti ova mjesta slobodno se javite!
Za neke podatke o godinama, brojkama i površinama koristila se sljedeća literatura:
(Kale, J. (2010) Prijedlog modela inventarizacije suhozida. Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam) (Leo Gracin, Vinogradarstvo Šibensko-kninske županije s posebnim osvrtom na vinogorje Primošten))
